Prije petnaest godina krenula sam na jedno transformativno i veoma lično putovanje kada sam odlučila da osnujem Bloom, lokalnu privatnu školu u Kantonu Sarajevo, u Bosni i Hercegovini. Vođena vizijom stvaranja okruženja koje njeguje rast i nezavisnost učenika, ovaj poduhvat je bio istovremeno neizmjerno ispunjujući ali i izazovan. Omogućio mi je praktično razumijevanje mnogih aspekata tradicionalnog obrazovnog sistema, a sve to u specifičnom kontekstu jedne škole, grada i sredine.
Iako izazovi mogu varirati u različitim zemljama ili okruženjima, čvrsto vjerujem da fundamentalni prijelaz iz tradicionalnih školskih okruženja na novi obrazovni model, koji je prilagođen savremenim razvojnim potrebama djece i našoj ekonomskoj stvarnosti, ostaje isti za sve nas. Imajući to na umu, nadam se da će naša Bloom priča poslužiti kao inspiracija, ohrabrujući vas da krenete na vlastiti put obrazovne transformacije, uprkos preprekama na koje možete naići.
Uvod
Na samom početku sam prkoseći prijedlogu da se registrujem kao međunarodna škola, odlučila integrirati Bloom u bosanski lokalni obrazovni sistem, prihvaćajući njegov nastavni plan i program i veoma stroge propise. Ovu odluku sam donijela svjesno i utemeljeno na mom dubokom uvjerenju da postoji velika potreba za evolucijom javnog obrazovanja.
Tokom ovog putovanja, stalno sam se susrela sa "povlačenjem linije" između konvencionalnog „fabričkog modela” obrazovanja i inovativnih metoda koje sam nastojala implementirati, prvenstveno zasnovanih na Montessori pristupu. Ovo je posebno ironično, s obzirom na to da Montessori metoda, iako stara više od stoljeća, u sebi nosi duboku mudrost i neprimjetno je usklađena s prirodnim razvojem čovječanstva. Postavlja se pitanje: zašto se opiremo pristupu koji tako prirodno nadopunjuje ljudski razvoj?
Ograničenja sa kojima se susrećemo u praksi
Fabrički model, sa svojom krutom strukturom i standardiziranim metodama, uveliko je ometao naše napore u Bloomu. Prije svega nameće restriktivnu ulogu nastavnika, ograničavajući njihov kapacitet za poticanje razvoja nezavisnosti učenika. Od nastavnika se često očekuje da vode, direktno prenose znanje i kontrolišu aktivnosti u učionici, što ostavlja malo prostora za kreativno i autonomno učenje koje je u osnovi Montessori metode.
Ovaj tradicionalni pristup dodatno je ukorijenjen pritiskom obrazovnog sistema i roditelja za kreiranje mjerljivih, standardiziranih rezultata. Takvi zahtjevi su podstakli okruženje u kojem se nastavnici osjećaju pod pritiskom da zaštite svoje metode i rezultate, umjesto da se upuštaju u inovativne obrazovne prakse.
Štaviše, izazovi zapošljavanja, finansijska ograničenja i zahtjevi za administrativnom transparentnošću dodali su dodatnu kompleksnost našoj misiji u Bloomu. Nastavnici se često nalaze zatrpani izvještavanjem i administrativnim zadacima, što umanjuje vrijeme za njihovu primarnu ulogu da angažuju i inspirišu učenike.
Ljepša strana medalje - Bloom inovacija
Suočeni sa ovim izazovima, u Bloomu ne samo da istrajavamo već i mogu reći da zaista cvjetamo našim jedinstvenim pristupom. Osim usvajanja Montessori metode i prilagođavanja njenih principa kako bi obuhvatila, ne samo predškolsko, već i osnovno, pa čak i srednjoškolsko obrazovanje, uspjeli smo izgraditi i vlastite dopunske obrazovne stubove. Ovi stubovi dodatno osnažuju našu misiju da njegujemo generacije emocionalno i društveno otporne djece, osposobljavajući ih da se suoče sa zahtjevima savremenog svijeta.
Ključ našeg uspjeha je stub 'Love Yourself' koji se fokusira na izgradnju karaktera i socio-emocionalno blagostanje kao temelj našeg obrazovnog etosa. U praksi smo svakodnevno vjedoci značajnog rasta dječijeg samopouzdanja, emocionalne stabilnosti i empatije.
Slično tome, takodjer stub 'Bloom Earth' imao je dubok uticaj, integrirajući filozofiju Zemlje u naš nastavni plan i program. Vrijeme provedeno u Bloom šumi, stakleniku i uopšte napolju obogatilo je povezanost djece s prirodom i podstaklo osjećaj brige o okolišu.
Bloom-ov interdisciplinarni i iskustveni pristup učenju je uklonio tradicionalne akademske barijere, nudeći holističko i zanimljivije obrazovno iskustvo. Naše učioničko okruženja i rutina, koji su duboko ukorijenjeni u Montessori principima, su često transformativni. Ova vrsta prostora i aktivnosti su pomno osmišljeni da podrže samostalno učenje i prirodne obrasce kretanja.
Bloomov 'MovNat' program (www.movnat.com), zajedno sa slobodom kretanja karakterističnom za Montessori okruženje, dodatno promoviše fizički i kognitivni razvoj, u skladu sa prirodnim ritmom svakog djeteta.
Osim toga, popriličan naglasak stavljamo i na hranu i prehranu, što nije samo pomoglo usvajanju zdravih prehrambenih navika kod naših učenika, već je i prenijelo znanje o održivosti i putu hrane "od farme do stola".
Sretna sam da su ova dostignuća u Bloomu dokaz efikasnosti i uticaja jednog inovativnog pristupa, pri prevazilaženju ograničenja i izazova tradicionalnog obrazovnog sistema.
Zaključak
Moj put sa Bloomom je još samo jedan dokaz borbe između tradicionalnih obrazovnih normi i potrebe za inovacijama. On ukazuje na otpor prema promjenama unutar sistema koji je duboko ukorijenjen u rutinama, uprkos evidentnim prednostima metodologija poput Montessori koje su u skladu sa prirodnim ljudskim razvojem.
Razmišljajući o ovom procesu, postaje sve očiglednije da za napredak naše djece i društva moramo uporno preispitivati ove zastarjele norme i prihvatati obrazovne metode koje oslobađaju i njeguju inherentni potencijal svakog učenika.
Veoma smo ponosni da se na našem putu ustrajno povezujemo sa profesionalcima i organizacijama ljudi koji inovativno razmišljaju, sa ciljem saradnje i unaprijeđenja obrazovanja koje će biti više usmjereno na čovjeka sadašnjice i budućih generacija.
Comments