Danas razgovaramo sa Amarom Muhićem, koji je u Bloomu zadužen za kretanje i tjelesni odgoj više od deset godina. U ovom intervjuu gospodin Muhić govori o značaju fokusiranja na uzorce prirodnog kretanja u školama te svojoj ulozi koordinatora Kembridž programa.
Reci nam nesto o sebi.
Kad sam imao četiri godine i kad su me pitali "šta želiš da budeš?", moja je želja bila da budem nastavnik. I ta mi se želja ispunila. Jako volim da radim sa djecom. Ispunjava me kad vidim da su djeca nasmijana i uživaju u onom što radimo zajedno.
U Bloomu sam počeo da radim 2012 kao nastavnik tjelesnog i zdravstenog odgoja. Na samom početku mi se svidjelo kako je Maëlys (de Rudder Tanović, osnivačica Blooma) osmislila sam koncept škole, kako se djeca ponašaju u školi, sama filozofija Montessori ali i sve ostalo.
Nakon nekog vremena, kroz zajednički rad i razgovor sa Maëlys, otkrili smo program MovNat, koji promovira "prirodno kretanje" kao način podrške našem prirodnom ljudskom potencijalu. Veoma smo se zainteresovali za ovaj koncept, nakon čega mi je Bloom ponudio da pohađam obuku u Londonu, za što sam certifikat MovNat trenera. Od tada smo počeli da sprovodimo program prirodnog pokreta u školi za Bloom učenike.
Treba dodati da je čovjek koji je osmislio MovNat i osnivač je pokreta, Erwan Le Corre potvrdio da smo mi pioniri u ovome projektu! Njegova zamisao je da projekat prirodnog pokreta uđe u sve škole kao dio nastavnog plana i programa. Mi ga več odavno imamo u svom nastavnom planu i programu i to je nešto na što smo jako ponosni.
U Bloom-u stavljamo veliki akcenat na kretanje - bilo da se radi o nastavi u zatvorenom ili napolju. Ovaj koncept je rezultat našeg Montessori pristupa, što postaje sve više podržano najnovijim trendovima u obrazovanju. U našem slučaju, posebno jer je škola okružena šumom, koristimo svaku priliku da što više vremena provedemo u prirodi.
Zašto je važno da u školi praktikujemo program "prirodnog kretanja", umjesto klasičnog tjelesnog odgoja? Koja je razlika?
Razlika je u tome što podržavamo i razvijamo prirodne obrasce kretanja za koje je naše ljudsko tijelo dizajnirano. To je način na koji smo se kretali kao mala djeca, ali je većina nas vremenom izgubila ove vještine. Puzanje, vrtenje, skakanje, koordinacija, ravnoteža, sve su to stvari koje smo instinktivno radili dok smo bili bebe i mala djeca. Ovi pokreti su nažalost zaboravljeni u klasičnim programima tjelesnog odgoja danas.
U Bloomu, stavljamo akcenat na jačanje gornjih i donjih ekstremiteta tjela, koordinaciju, balans, a sve to radimo u prirodnom okruženju. To je jako bitno za djecu. Puno je ljepše kad su djeca u prirodnom okruženju nego kad radimo, recimo unutra. Oni puno više uživaju u tome a to ima i puno više koristi za njihovo tjelo i kognitivni razvog.
Da li im to pomaže i da bolje uče?
Tako je. Najbolji primjer je recimo balansiranje. Kad rade balans na gredi onda lijeva i desna strana mozga komuniciraju, što se vrlo rijetko dešava u drugim sportovima. Ustvari skoro nikako se ne dešava. Ovo je baš specifićno da lijeva i desna strana tijela komuniciraju dok izvode taj balans, odnosno održavaju ravnotežu da ne bi pali sa te grede. To je jako bitno za njihov razvoj.
Pored ovog projekta ti si i jedan od školskih koordinatora. Reci nam više o tome?
Koordinator sam za Cambridge program. Dakle, moji zadaci su korespondencija sa Cambridge-om, pripremanje ispita, pravljenje rasporeda polaganja i sl. To je jako puno posla, koji moram reći da takodjer radim sa velikim zadovoljstvom. Posebno je zadovoljstvo i kada izvana dobijete potvrdu svog rada - kada smo imeli inspekciju sa Cambrige-a oni su bili jako zadovoljni kvalitetom implementacije programa kao i izvršavanjem obaveza prema njima.
Šta smatraš da je tvoja svrha unutar Bloom-a?
Kad vidim da su djeca oko mene nasmijana, to je ono što me pokreće, što me motivira u daljem radu. Kad se osvrnete oko sebe i pogledate toliko sretnih i nasmijanih lica oko vas to je ono što vas motiviše za taj i za naredni dan, za naredne godine kao i to da budete što bolji u svom poslu.
Čemu se nadaš da ćeš naučiti svoje učenike?
Da budu dobri ljudi, da budu iskreni, da budu pošteni prema sebi i prema drugima oko sebe.
A šta su tebe naučili?
Mene su naučili da je svaki dan dan za sebe kao i da je svaki dan drugačiji. U radu s djecom ne možete nikad očekivati da će vam svaki dan biti isti. Dešavaju se i dobre i loše stvari. Pri radu sa djecomorate biti spremni svaki dan na nove izazove.
Imaš li omiljeni trenutak iz ove prošle akademske godine?
Da, kada smo smo otišli na takmičenje iz football-a, sa dječacima koji su već dugi niz godina željeli da se prijavimo.Oni su bili toliko uzbuđeni što su učestvovali. Ja sam osjetio njihovu sreću u tom momentu kad su istrčali na taj teren i dali sve od sebe da pobjede.
Comments