Upoznajte osoblje: Maëlys de Rudder Tanović, Montessori učiteljica i osnovačica Bloom-a

U današnjem Upoznajte Osoblje intervjuu razgovaramo sa osnivačicem Blooma, Maëlys de Rudder Tanović. Gospođa de Rudder Tanović započela je svoj put u obrazovanju 2008. godine, kada je ustanovila Bloom, između ostalog i kao školu za svoje petoro djece. Certifikovana Montessori nastavnica, nedavno je preuzela ulogu koordinatorice i vaspitačice u predškolskoj grupi, kao još jedan oblik podrške rastu Bloom-a. U ovom intervjuu, ona govori o svom putu u svijetu obrazovanja i o tome šta je najviše uzbuđuje kada se radi o povratku u učionicu.

Reci nam nešto o sebi.

Opisati sebe je izazov, jer se često osjećam kao da imam više života koji se odvijaju istovremeno... Slično kao mačka sa devet života. Ono što me najviše definiše je moja neumorna potraga za smislom i ličnim rastom, što me neprestano tjera da se više zadubim u sva životna iskustva. Smatram da je život uzbudljiva avantura, zbog čega imam dubok afinitet prema radu sa djecom; posjeduju urođenu radoznalost i spremnost da prihvate ono novo i nepoznato.

Kako starim, otkrivam sve veću radost u povezivanju s novim ljudima i sticanju svježeg znanja.

Temelj stabilnosti u mom životu je moja draga porodica. Zajedno smo izgradili toplo i ugodno gnijezdo, dok dijelimo zajednički ukus za avanturu. Taj delikatan ples između sigurnosti, osjećaja pripadnosti, nezavisnosti i žeđi za istraživanjem me vodio prema karijeri u obrazovanju.

Kako si ušla u obrazovanje?

Školovanje moje djece pružilo veliku priliku za lični rast – osjećaj sa kojim se vjerujem mnogi roditelji mogu poistovjetiti. Ovo iskustvo me je navelo da razmislim o svojim školskim godinama i da zamislim šta se moglo učiniti drugačije za nove generacije. Moja iskustva iz školskih dana su u meni rasplamsala snažnu želju da stvorim odgojno okruženje za učenje u kojem bi djeca mogla krenuti na putovanje samootkrivanja i istraživanja svijeta oko sebe. Moj cilj je bio da olakšam njihov rast prema većoj nezavisnosti, ključnom aspektu razvoja, i da im usadim uvjerenje da poseduju sposobnost da se stalno redefinišu bez ikakvih ograničenja. Ova nepokolebljiva motivacija dosljedno je pokretala sve moje iduće korake.

Šta bi po tebi trebalo da bude svrha škola?

Svrha škola treba da bude da služe kao iskustveni prostor, gdje individualni ljudski potencijali mogu da procvjetaju. Škole ne treba da budu samo institucije usmjerene na prenošenje znanja.

Koja je tvoja svrha u Bloomu?

U Bloomu, moja svrha je višestruka. Imam jasnu viziju šta se može postići, što mi omogućava da inspirišem i motivišem druge. Moj pragmatičan pristup mi omogućava da djelujem kao posrednik između tradicionalnih i inovativnih ideja, olakšavajući realizaciju opipljivih ciljeva. Koliko sam ja duboko zainteresirana za ljudski potencijal i razvoj i moji saradnici su često veoma autentični pojedinci koji daju značajan doprinos našem putu naprijed. U suštini, moja uloga u Bloomu je da podstičem inovacije, da gradim mostove između različitih perspektiva i da iskoristim kolektivni potencijal ljudi sa kojima komuniciram kako bi podstakla dalje korake ka napretku.

Šta te najviše uzbuđuje otkako si se vratila u učionicu?

Ono što me zaista oduševljava sad kada sam ponovo u učionici je jednostavna radost druženja sa djecom. Oni me posebno fasciniraju, čak i više nego odrasli, da budem potpuno iskrena. Posmatrati njihove interakcije sa svijetom i jednih sa drugima je kao da svjedočite zadivljujućoj predstavi koja se stalno mijenja.

Trenutno radim sa djecom uzrasta od 2 do 6 godina, što je faza u njihovom životu koju obilježava brzi razvoj te nastajanje base za izrazite i živopisne ličnosti. Biti s njima je izvor čistog užitka. Oni unose smijeh u moj život, svakodnevno nude nove lekcije, podstiču me da razmislim o sebi i stalno tražim iskrenost i autentičnost. Ohrabruju me da pomjerim granice onoga što razumijem, a njihovo izražavanje širokog spektra emocija čini svaki dan u njihovom društvu dragocjenim poklonom. Štaviše, iskustvo u učionici nikada nije monotono jer svaki dan donosi nove avanture.

Nakon više od 15 godina u ovoj profesiji, šta bi poručila mlađoj sebi?

Razmišljajući o iskustvima i izborima svog mlađeg "ja", shvatam da je ona oblikovala osobu kakva sam danas. S obzirom na to, nisam sasvim sigurna da li bih je savjetovala drugačije. Možda bih je, ako ništa drugo, ohrabrila da ima veće samopouzdanje da slijedi svoje srce.